Exercitus Romanorum

Kratak pregled rimske vojne povijesti

Razdoblje republike do ranog principata – 3.st.- 10.st.auc.

Republičke legije zaslužne su za uzdizanje Rima na poziciju koja mu je konačno omogućila da uspostavi svoju vlast nad ostalim klasičnim civilizacijama mediteranskog bazena. Konzul Gaj Marije potpunom profesionalizacijom vojske i časničkog kadra omogućio je Rimu da proširi svoju vlast i zadrži stisak nad osvojenim područjima.

Razdoblje principata do ranog dominata i Oktavijanove reforme – 10.st.- 14.st.auc.

Za razdoblja kasnog principata i ranog dominata vojska prolazi kroz početno razdoblje dekadencije, te djelomične barbarizacije koja završava dolaskom na vlast Oktavijana IV u 14.st.auc. Oktavijan reorganizira kopnenu vojsku ustanovljavajući stalnu priključenu auxillu i uvelike proširuje legijsku konjicu po partskom modelu i definitivno dijeli legije na comitatenses i limitanei, ovisno o njihovoj aktivnoj napadačkoj ili obrambenoj funkciji. Oktavijanov nasljednik Aurelijan Maxim ukida Pretorijansku stražu. Razdoblje dominata 14.st.-17.st.auc.Razvojem vatrenog oružja u kasnom 16.st.auc., rimski carevi Koinonsko-Nervske počinju eksperimentirati sa reorganizacijom legija (primarno limitanei) i usavršavanjem topa i linijske paljbe kao novog obrambenog privjenca rimskih ekstenzivnih limesa.

Severova reforma 17.st.auc.

Car Sever V prvi se nakon Oktavijana IV uhvatio u koštac sa brojnim problemima koji su mučili vojsku stoljećima. Sever je ustrojio pet stalnih zapovjednih stožera (Praetorium – Orientis, Illyricum, Galliarum, Africa, Germania ), te osniva carsku vojnu akademiju u Nassiusu i Antiohu kako bi osposobio novi profesionalni časnički kadar. Sever je ponovno uveo staru legijsku disciplinu iz razdoblja principata, smanjio broj priključene auxille i uveo stalni legijskidril. Sever je također uniformirao legionarsku opremu – tradicionalna lorica segmentata i lorica callata zamjenjene su prsnim oklopom, loricom ferratom i kacigom, ispod koje dolazi lanena i kožna uniforma. Teški legionarski štit, scutum vraća se u djelomičnu uporabu. Sever proširuje broj centurija u jednoj kohorti, te čini kohortu uistinu samostalnom manjom taktičkom jedinicom. Legijsko pješaštvo dijeli se na ballistarie , strijelce opremljene barutnim puškama na ručno paljenje i uvodi hastate , duge kopljanike koji zajedno s ballistarijima čine zasebne ili kombinirane centurije od stotinu legionara. Broj legijskih konjanika smanjen je sa 24 turme od 100 konjanika na 18 turmi od 80. Konjaništvo je opremio sabljama partskog stila za blisku borbu i lakim barutnim oružjem ( parvaballista ). Svakoj legiji Sever je priključio i dvije cohors tormentarie , dalekometne teške artiljerije, po uzoru na kušansko-hanske vojske.

Iako sve do mongolskog rata Rim nije bio uključen u ozbiljan sukob, Severova reforma legija omogućila je zaustavljanje barbarizacije vojske, te učvršćivanje granica na linijama postojećih limesa.

Bellum Mongolicum i Andronikova reforma – kasno 18.st.

Mongolska najezda kasnog 18.st. bila je prvo veliko vanjsko iskušenje za preustrojsenu rimsku državu i novu Junijevsku dinastiju. Car Andronik još je u ranim fazama rata uočio nedostatke rimske taktike protiv mongolske konjice. Hastati, dugi kopljanici koje je u legije ponovno uveo car Sever prije gotovo stoljeće i pol jednostavno nisu izlazili na kraj sa mongolskim hordama. Andronik je odlučio iskoristiti unaprijeđeno barutno oružje sa kremenim mehanizmom paljenja ( Silex-ferroballista ) koje je bilo stabilnije i jednostavnije za rukovanje od prethodnog oružja na ručno paljenje. Reformirao je legijsko pješaštvo u veće centurije od 120 legionara koji su se imali boriti iskljućivo kao ballistarii u zbijenim bojnim redovima. Uklonio je scutum, a na puške postavio dugi nož, dolon , kako bi se mogle koristiti kao jurišno oružje. Andronik je povećao broj teškog i dalekometnog topništva, tako da je svaka legija imala potporu od barem 48 vindex topova i 60 dalekometnih battuaria. Nadalje, da bi dodatno pojačao topničku moć legije, svakoj centuriji priključio je dva laka perditor topa, te su se oni najčešće koristili kao linijsko topništvo na razini kohorte postrojeni u dvije baterije po 8 topova. Andronik po prvi put uspostavlja i profesionalni izvidnički kadar te svakoj kohorti priključuje oko 120 izvidnika ( centuria exploratoria ).

U vrijeme Andronikove pobjede nad Mongolima 1800.auc., Germanske i Galske legije bile su reformirane prema novom principu, no Andronik je najavio da će iskoristiti trenutni mir da reformira i racionalizira i ostale legije carstva.

Ustroj rimske legije i pomoćnih postrojbi nakon Andronikove reforme

Car Andronik 1796.g. reformirao je comitatenses legiju XXIX Philippi Germania invicta nikifóros i njoj priključenu auxillu po novom uzoru, te je postavio kao model-legiju za reformu ostatka vojske. Andronikova legija broji oko 9000 legionara, te od par stotina do tisuću logističkih trupa. Treba imati na umu da je da je uvijek bilo, te da će uvijek biti odstupanja od spomenutog ideala, tako da će neke legije bojati nešto veći ili manji broj kohorti, ili će im broj specijaliziranih jedinica biti veći ili manji, posebno u pogledu konjice ili artiljerije. Za vidjeti je hoće li biti organizacijske razlike između comitatenses i limitanei legija, ali praksu će ionako, kao i dosad odrediti potrebe na “terenu”.

Organizacijski ustroj legije

1. Funkcije i činovi

Pješaštvo

Miles – naziv za legionara-pješaka najnižeg čina. Izvor regrutacije su uglavnom vojnici koji su već služili u auxilli, građani nižeg imovinskog sloja bez dodatne vojne obuke, peregrini ili saveznički narodi s rubova carstva.

Jednom kada potpiše ugovor sa regionalnim praetoriumom na deset godina službe, legionar se priključuje legiji i u matičnom legijskom castrumu izučava se u streljaštvu i osnovama borbe prsa u prsa dolonom, legijskom drilu, borbi u formaciji, te osnove legijske logistike i graditeljstva. Legionarova sprema i disciplinae, koja je doživjela svoju renesansu još za Severa V njegovo je najopasnije oružje. Osnovna oprema legionara 19.st. uvelike je smanjena kako ga nebi dodatno opterećivala, ali je još uvijek znatna. Osnovno legionarsko oružje je duga puška na kremenop paljenje – silex-ferroballista sa pričvršćenim dugim nožem dolonom za ubadanje pri jurišu. Zbog gotovo iskljucivog dalekometnog načina borbe, osnovni tako opremljeni legionar se naziva ballistarius. Neke legijske centurije ili čitave kohorte opremljene su i ručnim granatama koje donekle zamjenjuju ulogu koju je imao nekadašnji pillum prije juriša. Uniforma je standardna za operativno područje te sastoji se od lanenih ili kožnih podstava (jakna i hlače) u keltsko-partskom stilu koje su zamijenile tuniku starih marijevskih i oktavijanskih legija, čeličnog prsnog oklopa ( lorica ferrata ), te čelične kacige. Dodatna oprema sastoji se od eventualne zamjenske robe, oruđa za podizanje logora uključujući i šator (ta oprema podjeljena je među contuberniom, vid.sup.). Da bi legionar bio što neovisniji od logistike koborte ili matične legije, propisano je da nosi zalihe hrane za pet dana.

Immunes – znakovi specijalizacije unutar legija vidljivi su kroz sva stoljeća njihovog postojanja. Nakon zaustavljanja procesa dekadencije i barbarizacije vojske za Oktavijana IV i njegovih nasljednika, ponovno dolazi do izražaja profesionalna specijalizacija unutar legija.
Obećavajuće militese njihovi časnici odabiru za položaj discensa i priključuju ih specijaliziranim odredima unutar legije gdje prolaze obuku kao prijelazni discens za položaj budućeg immunesa.

U suštini za legionara položaj immunesa znači porast u dnevnici te mogućnost daljnjeg napredovanja, ali i prestanak obveze obavljanja logorskih dužnosti (postavljanje kampa, noćne straže…itd.)

Specijalizirani immunesi variraju od vojnih dužnosti poput artiljerijskih ( tormentarius, libratores ) ili izviđačkih ( exploratores ), do dužnosti vojnih instruktora ili legijske policije, te terenskih vojnih inžinjera ( munitores ).

Decanusdecanus je vođa jednog legijskog contuberniuma (8 ljudi koji dijele šator, najmanje legijske jedinice). Dekanusa bira centurion centurije prema procjeni organizacijskih i vodstvenih sposobnosti kandidata, te za imenovanje nije potrebna dekanusova prethodna profesionalna obuka.

Centurio – Centurion je zapovjednik jedne legijske centurie. Za pomoć u obavljanju svojih dužnosti, centurion imenuje jednog ili više optija ( optiones ). Centurioni su se tradicionalno unaprijeđivali iz redova zaslužnih militesa ili pripadnika nižek equistarijanskog sloja. Profesionalizacijom vojske nakon reforme cara Severa V. profesionalizira se i centurionski red te on postaje “temeljac” rastuće časničke kaste. Kao posljedica Severove organizacije stalnih vojnih učilišta, 19.st.auc. kadeti koji završe obuku u jednoj od vojnih akademija carstva dobivaju čin centuriona.

Centurioni su u svojoj opremi zadržali stil tradicionalne opreme legionara Augustovog zlatnog doba. Kao oklop nosi prsni lorica segmentata sa kožnom podstavom, a na kacigi vije objenu dlaku konjskog repa – simbol njegovog čina. Kao glavno oružje i dalje nosi kratki mač, gladius. Umjesto silex-ferroballiste centurion nosi manutormenta, ručni pištolj na kremeno paljenje.

Legijski praetorium

Palatio custodum – Gotovo dva stoljeća nakon što je Aurelijan Maxim raspustio Pretorijansku stražu, car Fabije Melas ustrojio je novi tip carske straže – palatio custodum ili palatinska straža. Car Fabijan je postavio pravilo da se otkupljuju (ili zarobljavaju) dječaci germanskih, litvanskih, gotskih ili slavenskih plemena mlađi od sedam godina, koji se zatim uvježbavaju za palatinsku gardu na rok službe od 30 godina, kada ih se otpušta uz palatinski manumissio, te sve časti koje idu uz njega (hektar zemlje, obično u blizini limesa i godišnja stipendija centurijskog čina).

Car Sever V proširuje palatinsku stražu koja je do tada bila osobna carska garda u palatinsku kohortu ( cohors palatia ) koja je sadržavala 51 centuriju veličine gotovo jedne legije (oko 6000 ljudi u to doba). Prva centurija, centuria milliaria broji tisuću gardista i čini osobnu carsku stražu, dok ostalih 50 centurija, koje car raspoređuje svojim osobnim mandatarima (dux legionisima, legatima, prefektima, diplomatima…) broje po stotinu gardista svaka. Na čelu palatinske straže je Praefectus palatio kojeg bira car osobno.

U 19.st. auc. carska straža, uz svoju ceremonijalnu zadržala je i značajnu borbenu ulogu u vidu zaštite pretorijuma palatinskih titulara (koji imaju pravo na centuriju palatinske straže). primarna oružja gardista su kratka puška, brevitormenta i stara konjička spatha, dug mač. Oklop je uniformiran za sve gardiste, te dolazi iz faktorija Auguste Raurice te sadrži loricu ferratu, čelični prsni oklop, te konjičku kacig suženog vizira s palatinskim purpurno obojenim konjskim repom.

Pro legatus – cijenjeni čin zamjenika legata. Potreba za činom pro legata nastala je opadanjem moći senata za Koinonsko-nervskog razdoblja, te ukidanjem magistrata tribunes laticlavius koji su od doba Oktavijana IV tradicionalno bili na čelu kohorte. Car Andronik je u svojoj reformi zadržao čin pro legata, ovdje se vidi nastavak procesa profesionalizacije vojske započetog za vladavine cara Severa V. Pro legata bira legijski legat najčešće iz redova centuriona, ali nije neuobičajeno da se i decurio ili praefectus tormenta uzdigne do čina pro legata.

Pro legat najčešće zapovijeda legijskom kohortom, no može biti postavljen na čelo samostalnog legijskog odijeljnja, vexillatia, veličine jedne ili više kohorti. U slučaju zapovjedništva nad odjeljenjem, pro legat postaje legatov terenski zapovjednik spreman na dugotrajnu bojnu odvojen od matične legije. Iako nisu titula palatinae, neki pro legati od svoga legata dobiju i dio legatove palatio custodum – počasne straže kojoj je zadatak štiti pro legata i njegov praetorium.

Legatus – prvi od tzv. “palatinskih činova” koje dodjeljuje izravno car. Legat je zapovijednik legije ili legijskog vexillatia, te se za ovu titulu traži veliko vojno iskustvo. Još od doba Severa V praksa je da se za legijske zapovjednike postavlja gotovo isključivo profesionalne vojnike s mnogo iskustva, odlikovanja i znanja o legiji na čije čelo se postavlja uz davanje prednosti onima koji posjeduju formalno vojno obrazovanje na jednoj od carskih akademija.

Obzirom da legat zapravo vuče svoj autoritet iz carevog imperiuma kao vrhovnog zapovjednika, car dodjeljuje legatu jednu centuriju Platinske straže da štiti legatovu osobu i njegov praetorium.

Exercitus Romanorum

De fumo in flammam Shadowself Shadowself