Svijet u 19st auc

“Engýs mén i̱ sí̱ perí pánto̱n lí̱thi̱, engýs dé i̱ pánto̱n perí soú lí̱thi̱.”

- Caesar Marcus Aurelius Antoninus Augustus

Stoljećima nakon što se civilizacija prelila iz svoje euroazijske kolijevke, narodi i države i dalje se bore za prevlast nad svojim djelićem Terre. U djelu “Dēvatala yokka gēms" Kušanski filozof Jibin uhvatio je duh promjene koja je zahvatila svijet – “…u vremenu dima i čelika i najniži dalit osjeća ovu igru koja ubrzava korak. Cijena besmrtnosti dolazi uz Vishnuovo prokletstvo – uskoro neće biti dovoljno zemlje za nas (Aryane) na ovom svijetu koji se smanjuje…”

Razdoblje 19st. auc razni narodi zovu raznim imenima: za Rimljane to je post Aurelian epocham, za Han Carstvo – Zhēngqì gémìng, za Inkanski teikokatShinpo no jidai. Svi narodi slažu se u jednome – čovječanstvo je na pragu besmrtnosti; mnoge aktivnosti i znanja do nedavno su bili rezervirani za domenu bogova, a oni koji zaostaju u velikoj utrci napretka bit će pregaženi. Političkim krajobrazom ovog turblentnog razdoblja dominiraju sedam velesila, povezanih kompleksnom mrežom diplomatskih, industrijskih, trgovačkih i kulturnih kontakata.

S.P.Q.R.

Nekada mala italska republika, Rimski dominij ulazi u 19. stoljeće svoga postojanja čvrstim stiskom na svoje euroazijsko carstvo. Za doba “Pax aureliane”, savezom s državom Han, imperij je doživio svoj industrijski, populacijski i kulturni procvat. Skupa i propadajuća carska birokracija osnažila se naglim prometnim povezivanjem hanskim izumom Jianskog parnog puta (Xiu Jian – Han, 1621.). 1634. auc. Servilije Timidah izumio je stroj koji je po prvi put omogućio brzu i sigurnu komunikaciju na daljinu – Timidahov telegraf.

Nakon sedmogodišnjeg sjevernog rata protiv Mongolskog barbara koji je okrunio prošlo stoljeće, u 19 st.auc. Rim ulazi kao snažna ustavna apsolutistička monarhija na čelu s Carem Andronikom. Ipak, dimovi pobune uvijek se naziru na istoku – u provinciji Siriji Palestini, Hebrej Eton bar Elezar vodi trogodišnji ustanak protiv Rimske vlasti, tražeći čak pomoć od starog Rimskog neprijatelja, Partije. Ukoliko želi nastaviti nesmetanu trgovinu s hanskim saveznikom i zadržati odanost svojh istočnih klijenata, moćne Palmyre i Armenije, Andronik će morati munjevito ugušiti pobunu prije no što se razvije.

Hoće li Surenska Partija i njeni novostvoreni kušanski saveznici čekati skrštenih ruku dok promatraju demonstraciju moći rimskih legija pitanje je o kojemu diplomatski krugovi bruje od Rima do Mathure.

Partsko Carstvo dinastije Suren

Kroz dugi niz stoljeća svojeg postojanja Partsko carstvo uvijek je uspjelo preživjeti, relativno cjelovito, unutarnja previranja i nebrojne sukobe s Rimom na zapadu i Indijskim kraljevima istoka. Posljednja velika smjena dinastija dogodila se nakon gubitka pahlavskih satrapija i odanosti baktrijskog kralja Sikandera IX u velikom Kushansko-Partskom ratu 1534. auc., kada je drevna istočna kuća Suren pod vodstvom Vardana smjenila Ashkaniansku dinastiju i istrijebila pro-kushansku dvorsku birokratsku kliku.

Iako je Kralj kraljeva Vardan I Voljen od Mazde proveo ekstenzivne upravne, vojne i prometne reforme koje su u konačnici omogućile Partiji da se otrgne iz zagrljaja zaostalosti i satrapske samovolje – problema koji su mučili veliko carstvo stoljećima, Surenska Partija zacrtala je opasan kurs zadovoljavanja pretenzija svojih moćnih susjeda, u svemu ipak favorizirajući Rim, koji je bio sklon kući Suren i prije dolaska na vlast.

Nešto manje od tri stotine godina kasnije, na početku 19.st., stari Kralj kraljeva Surena III osjeća propuste politike svojih prethodnika. Na zapadu, Partija je ponovno izgubila svoj stisak nad Armenskim kraljem i njegovim vazalima, na istoku Kushani zahtijevaju gradnju parnog puta prema Csetisphonu. Dok Rim i Kushani smišljaju kako iscijediti sokove iz surenske moći nad Partijom, sve su oči uprte u grad Susu, novu prijestolnicu Partskog carstva.

Stari Darijev dvor, “Apadana”, rastrgan je među brojnim fakcijama. Trgovački cehovi, na koje se još Vardan I oslanjao, kako bi financirao svoje reforme, traže povrat kredita. Kushanski poslanik Ramjavat bori se za koncesije zemlje radi gradnje željeznice, nudeći Kralju kraljeva ruku Kuhr-Sekelske princeze Preme Shakti kao osiguranje političko-trgovinskog saveza. Rimska i hanska diplomacija također se trgaju za koncesije, dok svećenstvo Mazde i Princ Naresh zastupaju “radikalnu struju” moćne, neovisne i neapologetske Partije, priklanjajući se generalima reformirane vojske oklupljenih oko Arascesa. Moć, iako klizeća, još uvijek leži u rukama Surena III, koji će nakon četiri desetljeća neodlučne vladavine morati donijeti odluku ili riskirati nasilan prevrat.

Kuṣāṇ Rājavaṃśa

Nakon uspješnih ratova njegova prethodnika Kanishke VIII protiv Meghavahanske Sanghe,Samrāṭa (car) Devhadale II okrenuo je 1793.auc. svoje pobjedonosne yod’dhije protiv južnog Satahvanskog carstva.

Devhadale II naslijedio je moćnu i naprednu državu od svojih prethodnika te razdoblje njegove vladavine, uz kulturni procvat Brahma Vardha umjetničke škole i ujajinske znanstvene misli, obilježava nastavak nove tendencije Indijskog poluotoka započete prije gotovo pet desetljeća – integracije indijskih naroda pod okriljem kušanske Aryanske nacije. Ova pojava jasno oslikava odnos Aryanskih kušana prema sathavanskoj dinastiji Andhr kojega Mathurska diplomatska akademija naziva doktrina Śud’dhi – politka pročišćavanja. Sudbina je to koja čeka i daleko južno kraljevstvo Chola.

Dok na zapadu njegova diplomacija vodi prema Partiji i Rimu doktrinu Śāntipūrṇa vijaya – mirnog osvajanja, na istoku Devhadale II i dalje blokira hanski Put svile, nastavljajući trostoljetnu politiku svojih prethodnika.

Cōla sāmrājya

Prekretnica u povijesti ovog malenog primorskog kraljevstva bila je početak blokade hanskog Puta svile od strane kušanskog Samrate Vāsishke V. Chola je riskirala u vezivanju s hanskim trgovcima i naposlijetku dvorom, te postala neokrunjeni zaštitnik najvećeg trgovačkog puta između Hana i Rima. Cholin status donio je za kraljevstvo bogatstvo, tehnološki napredak i kulturni procvat. Utilizirajući inovacije iz Rima i Hana, Chola se kroz dva stoljeća pretvorila u pomorsku velesilu indijskog oceana. Oklopljeni parobrodi pod zastavom bijelog ganesha na zelenom polju prate karavane diljem Via maris Chola, kako ga nazivaju rimski trgovci.

1791.auc., Za Raje Vijayalaya Chole IV, maleno kraljevstvo Chola uspjelo je zadati odlučujući poraz Pandya dominiju, zagarantiravši svoju premoć nad jugom indijskog poluotoka. Cholanski raja, siguran u svoje diplomatske krugove u Rimu i Xuchangu, trenutno mirno promatra slom Sathavanskog carstva na sjevernim granicama Chole, iako je pitanje vremena kada će cholanska shivaitska manjina pandita i sudri pozvati na ujedinjenje sa sjevernom Aryanskom braćom pod okriljem Kušana.

Hàn dìguó

Savez Hana i Rima uistinu je počeo 1347.auc. potpisivanjem “Salonia concordata”, ugovora o uzajamnoj vojnoj pomoći. Svi odnosi prije toga mogli bi se kolektivno nazvati – trgovinskim savezom. Salonski konkordat je za Han značio prekretnicu; ujedno to je bio i prvi savjetnički apel stranoj velesili i prvo putovanje hanskog vladara na Mediteran. Car Aurelijan Maxim dočekao je Hanskog cara Ghazoua II i njegovog kancelara Jien Caoa u raskošnoj carskoj palači u dalmatinskoj Saloni, srcu rimskog Mediterana. Ako je carski susret bio “srce” skupa, “mozak” mu je bio savjet 17 hanskih generala i tri general-zaštitnika, te 18 rimskih legata. Vojna lica razmjenjivala su iskustva i ideje osam dana – predmet rasprave bilo je xiognuško pitanje na sjeveru Hana, borba protiv “eques nomada”.

Samo godinu dana nakon potpisivanja konkordata, car Ghazou II zauvijek je riješio xiognuško pitanje istrijebivši ili protjeravši nomade na zapad. Nakon tog događaja, Han ulazi u svoje zlatno doba tehnološko-kulturnog procvata, koje je proširilo njihov utjecaj na jugoistok Azije, dovevši ih u sukob sa rastućom moći Kušana.

Prekid Puta svile od strane Kušana u 15st.auc. za Han je značilo okretanje prema moru. U 16.st.auc. Nippon pod Yamato dinastijom pada pod vlast hanskog cara Wu-a III. Wu-ov nasljednik Cuohan šalje cholanskom kralju Pandvu II osam oklopljenih junki, te osigurava vezivanje Cholanske dinastije za Xuchang – hansku novu prijestolnicu. Politika trgovine i suradnje sa zapadom kulminira iskapanjem Heropolisko-Clysmanskih kanala za vladavine rimskog cara Gaia Claudia Severa i hanskog cara Xha Xhaua II 1593. pod nadzorom hanskih inžinjera.

U devetnaesto stoljeće auc.(razdoblje Zhēngqì gémìng) hanska država ulazi držanjem dostojnim dugogodišnje političko-trgovačke pobjednice. Iako je izgubilo klimavi stisak nad Nipponom i njegovim prekomorskim kolonijama, Han carstvo pod carem Hsianom IX i general-zaštitnikom juga Cao Hungom odlučno je zadržati svoj dominantni položaj na dalekom istoku Azije, makar pod cijenu sukoba s Kušanima. Politika je to kojoj se kancelar Dhong Zhuo protivi u korist mirnije industrijsko-trgovačke ekspanzije.

Kibi Domei

Nakon dugog ratovanja protiv hanskog osvajača, “Kibi no jōyaku” savez sedam velikih klanova Nippona uspio je istjerati general-zaštitnika Zhe Zhea s Honshua na Kyushu, posljednje hansko uporište na Nipponskom otočju. Velika bitka koja je okončala trostoljetno gospodstvo Hana odvila se 1797. auc. kod malog mjestašca Kibi na jugu Honshua. Bitka je zapamćena kao prva azijska bojišnica na kojoj je korišten Kushanski “Jōra sē āga” dalekometni top.

Poslije bitke, starješine pobjedonosnih klanova vijećale su trideset dana o sudbini saveza, te je konačno Apurna od Nare, koji je uživao veliki ugled kao vojskovođa, donio okupljenim vojskama vijest o združivanju u Kibejsku konfederaciju. Mladu konfederaciju zapečatila je i Apurnina krvna zakletva da neće zasukati svoj mač dok Nipponu ne bude vraćen ugled i moć koju je uživao prije dolaska Hana. Vođe ostalih klanova i mnogi ratnici slijedili su njegov primjer.

Iako će vrijeme i vješta hanska diplomacija pokazati hoće li savez trajati, Kibejska konfederacija trenutno predstavlja ozbiljnu prijetnju hanskoj dominaciji i trgovini Žutim morem. Dok car Hsian IX razmišlja i važe kako da riješi problematične nipponske pobunjenike (službeni stav Xuchanga), kushansko uplitanje u azijski daleki istok sve je vidljivije, što potvrđuje činjenica goleme pomoći u oružju koju su nipponski klanovi dobili od Samrate Devhadale II, te nedavne razmjene diplomatskog osoblja između Kibe i Mathure potpisivanjem “Śānadāra dōstī” protokola 1799.

Na pragu 19st.auc. konfederacija stoji ujedinjena u čvrstom otporu prema hanskom golijatu. Klanovi vladaju otočjem koje je modernizirano kroz tri stoljeća hanske vladavine, te su odlučni boriti se za svaki njegov pedalj.

Inka teikoku

1643.auc. dijelovi rimske Classis Atlantiae pod preafectus classisom Gaius Amelius Agrippom uplovili su u zaljev Augusta media maior sa zadatkom naoružavanja domorodačkog stanovništva i stvaranja uporišta među domorodačkim civilizacijama novootkrivenog kontinenta.

Gaj Amelije s dvije stotine legionara uskoro se našao vodeći oružanu pobunu Maya i Inka domorodaca koja je trajala punih sedam godina, kulminirajuću rušenjem Hse-ogokoške kolonijalne Yamato vlasti nad Augustom inferior, o kojoj više možemo čitati u kasnijem Nervinom djelu “Cruentum Augustae”.

Beskrajnu zahvalnost Rimu inkanski car Sape I iskazao je obećanjem prokopavanja kanala kroz Augusta mediu, s idejom stvaranja novog, sigurnog, trgovinskog puta prema Hanu. Sapa je također poslao caru Severu V svoja dva sina Huascara i Shimasija u posjet prijateljstva rimskom carskom dvoru.

Dva i pol stoljeća kasnije, osim što je dio inkanske Sapine loze zauvijek ostao na Mediteranu, obećanja su ostala neizvršena. Prokopavanje kanala zaustavile su nasilne borbe s Aztecima i Nahuanima na sjeveru. Trenutni car Huaskiima Liscius II Taiyō no ko nastavlja politiku svojih prethodnika, koristeći rimsku pomoć u oružju i tehnologiji kako bi zadržao kontrolu nad rastućim imperijem i obranio se od nasrtaja sjevernog barbara. Ako već vječno obećanje prokopavanja kanala, uz predočavanje realnih poteškoća, nije samo za sebe dovoljno za kupnju povjerenja rimskih careva, garancija sigurnosti i koncesije rimskim trgovcima i njihovim kolonijama u zaljevu Augusta media maior drži comitiu populariu i senat uvijek spremnima na ustupke.

Svijet u 19st auc

De fumo in flammam Shadowself Shadowself